|
ALOJZ JEMBRIH,
dr. phil. sc.
CURRICULUM VITAE
Alojz
Jembrih: rođen sam 11. lipnja 1947. godine u Varaždinu. U vrijeme
djetinjstva živio sam u Gregurovcu Veterničkom. Osnovnu školu završio sam u Mihovljanu ( Hrvatsko zagorje), a klasičnu
gimnaziju u Zagrebu (1967.). Nakon reguliranja vojne obveze upisao sam
studij slavenske filologije na
Filozofskom fakultetu Sveučilišta
u Beču gdje sam u zimskome semestru počeo studirati
(1970.) pod A – hrvatski i srpski jezik s književnošću (naziv prema tamošnjim uzusima), ruski i
poljski jezik s književnostima; pod B – povijest umjetnosti i filosophicum. Studij sam završio 1976. doktoratom pod mentorstvom: prof. dr. Josip Hamm (
mentor), prof. dr. František Vaclav Mareš i prof. dr. Günther Wyrtzenz, disertacijom: Antun Vramec in
seiner Zeit. Beitrag zur älteren serbokroatischen Literaturgeschichte und historischen Dialektologie; (
promocija 4. srpnja 1977. na Sveučilištu u Beču, stekavši
doktorat iz slavenske filologije). Doktorska diploma nostrificirana mi je
16. veljače 1978. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
uz ocjenu povjerenstva: prof. dr.
sc. Josip Vončina
i prof. dr. sc. Rafo Bogišić.
Vrativši
se iz Beča bio sam zaposlen: od 1. travnja 1978. do 31. ožujka 1980. kao
znanstveni asistent u Institutu za staroslavenski jezik “Svetozar Ritig”
u Zagrebu, radeći na projektu:
Rječnik crkvenoslavenskoga jezika
hrvatske redakcije.
Od
1. travnja 1980. do 30 svibnja radio sam u Institutu za hrvatski jezik (tadašnji naziv: Zavod za jezik, danas
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje) na projektu: Rječnik hrvatskokajkavskoga
književnoga jezika, obradivši gesla: od naštikati do navujčati;
nejahan
do neoskrušenje;
nositva
do nužno (vidi svez. 7 i 8 istoga rječnika). Godine 1981.
surađivao sam na znanstvenoistraživačkom projektu što ga je vodio
akademik Milan Ratković: “Rukopisi i stara izdanja hrvatskih autora u
domovini i stranim bibliotekama”. U tu svrhu pregledao sam arhive i
biblioteke u Beču te popisao sve tamo pohranjene hrvatske knjige
(izvješće sam predao Razredu za filologiju HAZU u Zagrebu).
Od
1. lipnja 1983. do 14. listopada 1996. zaposlen sam bio u svojstvu docenta
za hrvatski jezik na Oddelku za slovanske jezike in
književnosti Filozofske fakultete Univerze v
Ljubljani. Tu sam predavao, po tamošnjem programu i nazivu “Hrvaški in srbski jezik”- na dodiplomskom studiju šest
jezikoslovnih predmeta, te bio mentor sedamnaestorim (17) dodiplomskim studentima, od kojih je
jedan nagrađen “Prešernovom nagradom”
(1987.).
Od
1983. do 1991. bio sam nositelj znanstvenoistraživačkoga projekta “Vprašanje jezikovnih odnosov Stipana Konzula in Primoža Trubarja ob delu v Biblijskega zavoda
v Urachu” u Znanstvenome institutu Filozofskoga
fakulteta Sveučilišta u Ljubljani.
Godine
1986. bio sam stipendist zaklade Alexander von Humboldt-Stiftung u
Njemačkoj na Sveučilištu u Tübingenu, Münsteru i Wolfenbüttelu.
Istu stipendiju koristio sam i 1991. istražujući prisutnost Pavla Skalića u Njemačkoj u 16. st., zatim sam
istraživao njemačke izvore Mekinićevim Duševnim pesnam
(1609. i 1611.) kao i djelatnost prevoditeljskoga kruga na čelu sa
Stipanom Konzulom u Urachu.
Od
1991. do 1994. bio sam nositelj znanstvenoistraživačkoga projekta:
“Isusovačka školska drama u hrvatskim gimnazijama 17. i 18.
stoljeća” u Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Projekt je
bio prijavljen u Ministarstvu znanosti i tehnologije RH. Od 3. studenoga
1997. do 30. studenoga 1998. predavao sam u svojstvu izvanrednoga
profesora za hrvatski jezik na
Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu.
Odluku
o izboru u znanstveno-nastavno zvanje -izvanrednoga profesora dobio sam s datumom od 8. 10. 1997. od
Sveučilišta u Zagrebu, Filozofski fakultet – Pedagogijske znanosti, Zagreb.
U Čakovcu sam bio mentor u
izradi dodiplomskoga rada iz dijalektologije - kajkavske narječje.
Od
1. prosinca 1998. zaposlen sam na Hrvatskim studijima Sveučilišta u
Zagrebu, također u svojstvu izvanrednoga profesora gdje sam predavao Povijest hrvatske književnosti
na studijskom smjeru Novinarstva, a sada samo na
studijskom smjeru Kroatologije: Hrvati izvan domovine i hrvatska kultura; izborne predmete: “ Juraj Križanić”, “Pavao Ritter Vitezović”, Hrvatska leksikografija i Hrvatskokajkavska književno-jezična baština,
Zrinsko-frankopanski književno-jezični krug.
Na hrvatskim studijima (od studenoga 1998. do 2005.) bio sam
uključen u zananstvenoistraživački
projekt: “Hrvatski književni povjesničari“. U nastavno-znanstveno
zvanje redovitoga profesora biran sam 2005. (10. svibnja) te u tome
svojstvu predajem na stariju hrvatsku književnost i spomenute izborne kolegije
na Odjelu Kroatologije Hrvatskih studija
Sveučilišta u Zagrebu. U Poslijediplomski studij hrvatske kulture
Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu uključen sam 2006. kolegijem:
Aspekti kajkavske kulture – Kajkavska
dopreporodna književno-jezična baština.
Kao
goast-predavač predavao sam u Slavenskom seminaru
Sveučilišta u: Tübingenu, Mannheimu, Regensburgu, Klegenfurtu, Vidmu (Udine) i Beču, Marburgu,
Bambergu.
Bio
sam autor slijedećih izložaba
knjiga u: Donjoj Stubici: Tragom
pisane i tiskane hrvatskokajkavske književne
riječi ( prosinac 1989.; autor istoimenoga kataloga); Beču: Croatica in Österreich gedruckte kroatische Bücher des 16. bis 18. Jahrhunderts
( 5. Dezember 1991 – 12. Janner
1992); Zagrebu (lipnja 1996.): Kajkaviana croatica – Hrvatska
kajkavska književna riječ, glavni urednik istoimenoga kataloga;
Zagrebu (prosinca 1999.): Typographia Trattneriana – Tiskovine Trattnerovih
u riznici Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu; Zagrebu,
Hrvatski studiji (26. svibnja do 14, lipnja 2002.): izložba povodom 170.
rođenja i 100. obljetnice smrti Dragutina Antuna Parčića
(1832.-18902.) – Ex libris Kezele (autor
istoimenoga kataloga i priloga u njemu) i Donja Stubica, dvorac Golubovec stalni postav izložbe (lipanj 2002.): Kajkaviana croatica.
Hrvatskokajkavska književna riječ. ( Autor
kataloga i priloga u njemu).
U
Znanstvenome institutu Gradišćanskih Hrvatov (Željezno/Eisenstadt) inicirao sam (1996.) izdavanje znanstvene
edicije Gradišćanskohrvatske studije koja i danas izlazi. U
Zavodu za znanstveni rad HAZU u Varaždinu bio sam idejni pokretač
znanstvenih skupova: “400. obljetnica
prve tiskane knjige u Varaždinu”
(1986.), “200. obljetnica
rođenja Ignaca Kristijanovića” (1996.), “100. obljetnica smrti Matije Valjavca”
(1997.). Organizirao sam znanstveni skup pod naslovom: “200 godina kajkavske
dječje književnosti” (10. studenoga 1999. u Zagrebu te uredio
istoimeni zbornik objavljen 2001., str.5-167). Godine 2001. (prosinca)
organizirao sam okrugli stol o Tomašu Mikloušiću,
referati su objavljeni u časopisu Hrvatsko
zagorje, VII., br.2, 2001.; znanstvene skupove: Maksimilijan Vrhovac i njegovo doba (23. Studenoga 2003.); Ivan Belostenec i njegovo djelo (17.
Lipnja 2005. Ozalj); Josip Hamm i
njegovo djelo; Rudolf Strohal i njegovo djelo (20. Listopada 2006.,
Karlovac); Knjižno blago Hrvatskoga
zagorja ( Krapina),
Postmodernističko kajkavsko pjesništvo; Mihalj Šilobod i njegovo djelo (2008.), Gjuro Deželić i njegovo djelo; Pvao Skalić i njegovo djelo (2009.);
Mikloušićevi susreti, Jastrebarskom (2010.).
Član sam uredništva časopisa: Vrela
i prinosi, Hrvatsko zagorje, a bio sam suosnivač i član
uredništva časopisa Kaj.
Glavni sam urednik časopisa Gozophylacium koji izlazi već 15. godinu u Zagrebu
te urednik niza znanstvenih zbornika.
Član
sam Društva hrvatskih književnika, član suradnik Matice hrvatske u
Zagrebu, Zavoda za znanstveni rad HAZU u Varaždinu, suradnik HBL-a i
Hrvatske književne enciklopedije Leksikografskoga zavoda “Miroslav Krleža” u
Zagrebu, Znanstvenoga instituta Gradišćanskih Hrvatov u Željeznom/Eisenstadt, Kajkavskoga spravišća,
Zagreb, Društva “Kajkaviana”, Varaždinskoga
književnog društva te Austrijskoga povijesnog društva za istraživanje 18. Stoljeća
/ Österreichische Gesellschaft zur Erforschung des 18. Jahrhundert, Wien,
kao i Gesellschaft fur Buchforschung in Osterreich, Wien.
Bio
sam (1999.) član povjerenstva (predsjednik) za izbor dr. sc. Stjepana Hranjeca u nastavno-znanstveno zvanje izvanrednoga prof. za dječju književnost na Visokoj
učiteljskoj školi Čakovec i mr. Sc. Đure Blažeke za
nastavno zvanje predavača za hrvatski jezik na Visokoj
učiteljskoj školi Čakovec.
Kao
što je iz priložene bibliografije mojih radova razvidno, svoj
znanstvenoistraživački interes usmjeravam na: povijest hrvatske
književnosti starijih razdoblja, (dijelom dijalektologije i povijest
hrvatskoga jezika), leksikografije, hrvatske kulture i slavistike, a
obuhvaćena je tematika, uz ostalo, i gradišćanskohrvatskoga
književnopovijesnoga i jezičnoga dijela, kajkavskoga i hrvatske
književne protestantistike.
Godine
1997. dobio sam godišnju nagradu Grada Buzeta za svoj rad na istraživanju
djela Stipana Konzula.
Nakon
zadnjega izbora (2005.) u nastavno-znanstveno
zvanje redovitoga profesora sudjelovao sam na 41 znanstvenom skupu, od
kojih je 9 međunarodnoga karaktera, objavljenih je 18 referata s tih
skupova, niz
znanstveno-stručnih radova i pet knjiga.
U Zagrebu, veljače 2010. Dr. sc. Alojz Jembrih, red. prof.
BIBLIOGRAFIJA
|