Objavljeno: 11. 5. 2022. u 08:37
Administrator

Nakon Fakultetskoga vijeća Fakulteta hrvatskih studija (1. prosinca 2021., hrvatski i engleski) i šest humanističkih odsjeka Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (za povijest, arheologiju, kroatistiku, povijest umjetnosti, etnologiju i kulturnu antropologiju i romanistiku) izdalo je 9. svibnja 2022. izjavu i apel radi zaštite Kosinjske doline od daljnje devastacije izgradnjom hidroenergetskoga sustava Kosinj. Izjavu i apel prenosimo u cijelosti.

 

Povodom izgradnje hidroelektrane Kosinj koja bi potopila dio Kosinjske doline, nepovratno razorila nekoliko naselja, raselila preostalo stanovništvo i uništila materijalnu kulturno-povijesnu, posebice sakralnu baštinu ovoga dijela zapadne Like, koja je od iznimne nacionalne vrijednosti, Odsjek za povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ima potrebu izravno se obratiti javnosti Republike Hrvatske:

Područje Kosinjske doline s pripadajućim naseljima, Gornji Kosinj, Kosinjski Bakovac, Mlakva, Krš, Lipovo Polje i Donji Kosinj, bogato je kulturno-povijesnim lokalitetima u rasponu od prethistorijskoga do modernoga razdoblja te je bez pretjerivanja zavrijedilo naziv „kolijevke hrvatske kulture“, barem u ličkom regionalnom kontekstu. Dosada je poznato ukupno 35 arheoloških lokaliteta, od kojih većina još nije istražena. Probna arheološka istraživanja koja su provođena pokazala su kontinuitet naseljavanja ovoga kraja od prapovijesti do novoga vijeka, a iznimno velik potencijal nagovještava razdoblje srednjega i ranoga novoga vijeka, kada je kosinjski kraj bio gusto naseljen. Ovo je razdoblje na kosinjskome području zasad nedovoljno poznato, no, s obzirom na broj potvrđenih arheoloških lokaliteta, daljnja bi istraživanja nesumnjivo iznjedrila nove podatke o povijesti Kosinja. Jedno od starijih pisanih povijesnih svjedočanstava iz kontinentalne Hrvatske potječe upravo s ovoga područja (latinski epigraf iz Lomske dulibe na Velebitu iz I. stoljeća), a 1690-ih bila je u Senjskoj biskupiji još živa tradicija o Kosinju kao mjestu gdje su se nekad, koncem XV. stoljeća, tiskali glagoljski brevijari. Upravo činjenica da je u Kosinju postojala prva poznata tiskara u Hrvatskoj govori o važnosti ovoga kraja tijekom srednjovjekovnoga i ranoga novovjekovnoga razdoblja. U povijesnim izvorima kosinjski se kraj pojavljuje još u XI. stoljeću, u povelji hrvatskoga kralja Petra Krešimira IV. iz 1071.godine. Postoje indikacije da je u ranom srednjem vijeku (X.-XI. stoljeće) na prostoru Mlakvene grede bilo sjedište bana (na što upućuje postojanje naselja Banji dvor u srednjem vijeku, kao i mikrotoponimi Banje polje, Banji stol).

U kasnosrednjovjekovnom razdoblju oblast Bočać (Bočaj) u buškoj županiji - u kojoj se nalazio kosinjski kraj - bila je dobro naseljena i u njoj je postojalo sedam katoličkih crkava i vjerojatno pavlinski samostan (Kloštar u Kosinjskom Selištu). Crkve poznatih titulara bile su: sv. Marije u Psivićima u današnjoj Krušćici, sv. Marije u Marincima u današnjem Lipovu Polju, sv. Marije u Kneži Vasi, sv. Marka u Srijani u današnjoj Mlakvi, a u preostaloj sačuvanoj crkvici sv. Vida u zaseoku Sraklinu sačuvala su se tri uzidana glagoljska natpisa i frankopanski grb. Dio ovih lokaliteta našao bi se pod vodom budućega akumulacijskoga jezera, dok je Krušćica potopljena još 1971. godine izgradnjom brane za potrebe HE Senj.

Tokom 160-ak godina, u XVI. i XVII. stoljeću kosinjski kraj nalazio se na samoj granici Osmanskoga Carstva i Habsburške Monarhije, često samo kao „ničija zemlja“ ili pak u sastavu perušićke nahije. Oronimi koji obrubljuju dolinu, Nadžak (tur. bojna sjekira) i Begovača, trajan su spomen na to razdoblje krvavoga krajišta. Ratovi i pogranična četovanja, raseljavanja i seobe, pobune i nemiri, (re)konverzije i (ne)lojalnosti, razgraničenja i ostali dinamični procesi na nemirnoj granici, djelovali su u smjeru strukturalnih socioekonomskih i etnokonfesionalnih preobrazbi kosinjskoga povijesnoga krajolika. Kosinjska dolina svoju demografsku i kulturnu revitalizaciju doživljava nakon konačnoga oslobođenja od osmanske vlasti 1689. godine (potvrđeno mirom u Srijemskim Karlovcima 1699.), postavši simbolično „Lika u malom“ sa svim svojim lokalnim i zavičajnim karakteristikama (rimokatolici-pravoslavci, štokavci- čakavci, Kranjci-Bunjevci-Vlasi). Današnje raseljavanje Kosinjske doline značilo bi možda i konačan nestanak te bogate etnografske i dijalektalne baštine iz ranomodernoga razdoblja.

U vojnokrajiškom razdoblju organizirana je posebna kosinjska satnija u sastavu najprije Ličke, a potom Otočačke pukovnije. Podignute su dvije pučke škole, a za vjerske potrebe izgrađene su u kasnobaroknom stilu rimokatoličke župne crkve sv. Antuna Padovanskoga u Gornjem Kosinju (1692.) i sv. Ivana Krstitelja u Donjem Kosinju (oko 1700.), te filijalne crkve sv. Ane, sv. Vida i sv. Petra i Pavla. Parohijalni pravoslavni hram sv. Arhangela u Lipovu Polju podignut je 1803. godine na mjestu ranije drvene crkve. Drveni most preko rijeke Like kod Gornjega Kosinja iz vojnokrajiškoga razdoblja, zamijenjen je poznatim, vjerojatno i najljepšim kamenim mostom u Lici, od tri polukružna svoda u dužini od 70 metara, koji je dovršen tek 1936. godine. Župna crkva sv. Antuna Padovanskoga, crkva sv. Ane i mjesno groblje u Gornjem Kosinju trebali bi se naći pod vodom kao i spomenuti kosinjski most.

Nakon demilitarizacije Vojne Krajine Kosinj je od 1872. godine središte općine koja je prema popisu stanovništva iz 1910. godine (tada u sastavu kotara Perušić), imala gotovo 8.000 stanovnika. Prema posljednjem popisu iz 2021. na tom području ostale su živjeti svega 603 osobe. S depopulacijom koja je u cijeloj Hrvatskoj već poprimila katastrofalne razmjere Lika je suočena već duže vrijeme, izravno trpeći sve negativne posljedice takvih suvremenih tendencija, kako egzistencijalno tako i identitetski. Takvi negativni procesi u izravnoj su opreci s razvojnim potencijalnima ovoga prostora, koji predstavljaju realnu osnovu za gospodarsku, demografsku i svaku drugu revitalizaciju, a što u konačnici potvrđuju i Prostorni planovi uređenja Općine Perušić.

U tom kontekstu, ovom izjavom, ujedno i apelom, pozivamo cjelokupnu hrvatsku javnost da se pridruži zaštiti povijesne Kosinjske doline od daljnje devastacije, a to podrazumijeva obustavljanje kontroverznoga i štetnoga projekta izgradnje hidroenergetskoga sustava Kosinj.

 

Odsjek za povijest Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Odsjek za arheologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Odsjek za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Odsjek za romanistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Popis obavijesti

Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu visokoučilišna je ustanova i znanstvena organizacija, koja ima poziv: istraživati i proučavati hrvatsko društvo, državu, prostor, stanovništvo, iseljeništvo, kulturu, hrvatsko civilizacijsko i povijesno naslijeđe u europskom i općesvjetskom kontekstu; o postojećim znanjima i novostečenim spoznajama poučavati u sustavu visokoučilišne naobrazbe te njegovati hrvatski nacionalni i kulturni identitet.

Adresa: Borongajska cesta 83d, Zagreb
© 2013. - 2024. Sveučilište u Zagrebu, Fakultet hrvatskih studija. Sva prava pridržana. Računalna služba         Izjava o pristupačnosti
QuiltCMS